Odgovori na komentar

Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan, ali o njemu se ne govori tako puno kao o Božiću. Zato neke zanimljivosti o njemu niti ne znamo. Pročitajte sljedećih nekoliko redaka, pogledajte fotografije i saznajte neke zanimljivosti o ovome blagdanu.

Tjedan prije Uskrsa naziva se Velikim tjednom. Taj tjedan je vrhunac korizme kroz koju se kršćani pripremaju za proslavu svoga najvećega blagdana – Uskrsa. Korizma traje 40 dana, a obilježena je mirovanjem, tišinom, kajanjem.

Ja se kajem, Bože mili,

Od svakoga grijeha svoga.

Moje srce gorko cvili,

Jer uvrijedih tebe Boga.

Ovi stihovi pjevaju se tijekom korizme u gotovo svakoj crkvi, a odraz su korizmene atmosfere. Ta obilježja vidljiva su u životu naroda po tome što se u to vrijeme ne održavaju nikakva veća slavlja.

U današnje vrijeme to nije u velikoj mjeri izraženo, ali u vrijeme naših baka i djedova nije bilo većih javnih okupljanja u vrijeme korizme. Naravno, to nije vrijeme u kojemu i život staje pa su se ljudi okupljali u svojim kućama na raznim prelima, sijelima, divanima, čijalima. To su bili oblici društvenoga života u kojima su ljudi, pogotovo mladi, dobivali priliku družiti se, komunicirati. Posebno su zanimljive u korizmeno vrijeme različite igre kojih se nisu igrala samo djeca nego i mladi.

Veliki tjedan započinje Cvjetnicom, Nedjeljom muke Gospodnje, kada se slavi Isusov slavni ulazak u Jeruzalem. Tada se u crkvu nose grančice na posvetu, a u narodu se na tu nedjelju, iako je u korizmi, oblačilo svečano, veselo ruho, što je bilo u kontrastu prema čitavoj korizmi tijekom koje se nosilo siromašnije ruho, zagasitih boja (najčešće bijelo, crno, smeđe ili tamno modro).

Ovako izgleda narodna nošnja iz sela Brođanci (u Valpovštini, Slavonija) na nedjelju Cvjetnicu:

Narodna nošnja iz sela Brođanci

U svakom slučaju, u korizmi je veći naglasak na pobožnosti nego u ostalim danima u godini pa je tako u čitavoj Hrvatskoj poznata i vrlo rado obdržavana pobožnost križnoga puta koja se i danas održava tijekom korizme nekoliko puta u tjednu.

Za križem, Otok Hvar

Za hrvatsku kulturu vrlo je važna pučka pobožnost Za križem koja na otoku Hvaru postoji već punih pet stoljeća. Ta pobožnost se odvija u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, a procesije polaze iz šest mjesta (Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska) te se kreću u krug po otoku u smjeru kazaljke na satu. Dakle, šest procesija se kreće otokom, a na čelu svake hoda križonoša koji, često bos, nosi teško raspelo ovijeno prozirnom crnom tkaninom. Svaka od procesija kreće u 22 sata iz mjesne crkve te se u nju vraća na Veliki petak ujutro. Ova pobožnost ima veliko značenje za stanovnike ovih mjesta, ali i čitavoga otoka Hvara.

Bojanje jaja, pisanice

Tjedan u kojemu se trenutno nalazimo jest upravo spomenuti Veliki tjedan. Naziva se velikim jer se tijekom njega intenzivno sjeća i proživljava Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Obredi Velikoga tjedna počinju na Veliki četvrtak kada se obilježava dan posljednje večere. Već tada počinju i intenzivne pripreme za slavljenje Uskrsa pa se neizostavno bojaju jaja.

Danas to činimo umjetnim bojama i različitim tehnikama, a pomalo smo zapostavili starije načine bojanja jaja. Možda se naše majke i bake sjećaju nekih od tih načina bojanja jaja pa bi bilo vrlo zanimljivo naučiti kako se to radi ili čak za ovaj Uskrs tako i obojiti jaja.

Na fotografijama koje slijede možemo vidjeti postupak bojenja jaja voskom na način na koji se to radi u Bogdanovcima, selu u blizini Vinkovaca. Na prve dvije slike vidimo pčelinji vosak i kiščicu, tj. "kist" kojim se vosak nanosi na jaje. Te kiščice griju se u pčelinjem vosku dok vosak ne postane tekući – to možemo vidjeti na drugoj fotografiji.

Pčelinji vosak

Kiščica

Kiščica u vosku

Nakon zagrijavanja voska, on se kiščicom nanosi na jaje, tj. na jajetu se „crtaju“ željeni motivi. To je prvi korak u bojenju jajeta i vidimo ga na sljedećoj fotografiji:

Nanošenje voska na jaje

Sljedeći korak jest bojenje jajeta u boji. U našem slučaju to je umjetna boja, ali poznati su nam načini dobivana boja iz različitih biljaka. Tako se smeđa boja dobiva iz ljuske luka, zelena iz koprive, a žuta iz maslačka. Jaja se kuhaju zajedno s tim biljkama koje tijekom kuhanja puštaju boju, a jaja tu boju u isto vrijeme poprimaju.

Bojanje jajeta u boji

Jaje obojeno u boji

Ovako izgleda jaje nakon stavljanja u boju u kojoj smo jaje držali dok ne poprimi željenu nijansu.

Jaje spremno za daljnju obradu

Nakon postupka bojenja, jaje se mora zgrijati kako bi se vosak, koji se još uvijek nalazi na njemu, otopio i uspješno uklonio.

Zagrijavanje jajeta

Uklanjanje voska s jajeta

Naše jaje je sada potpuno obojeno, a kako bi bilo još ljepše i sjajnije, mažemo ga slaninom. Slanina ostavlja masni trag na jajetu koje se zbog toga sjaji.

Mazanje jajeta slaninom

A ovako izgledaju vesele košarice pune obojenih uskrsnih jaja.

Košarice s pisanicama

Uskrs i pisanica

Jeste li se ikada zapitali kakva je veza Uskrsa i jajeta, pisanice? Simbolika jajeta kao izvora života poznata je u mnogim mitologijama i kod gotovo svih naroda. Ne zna se mnogo o tome kako i kada se pojavio običaj bojenja jaja, ali je sigurno da ima korijene u vrlo dalekoj povijesti jer nam o tome svjedoče nalazi iz prethistorijskih grobnica. Obojena jaja su pronađena i u slavenskim, avarskim i germanskim grobovima. Naziv pisanica raširen je kod gotovo svih slavenskih naroda što znači da ima svoju pretkršćansku tradiciju, tj. da potječe još iz vremena kada su svi Slaveni živjeli kao jedan narod.

Vrlo veliku sličnost s bojanjem pisanica voskom ima penganje jaja koje je rašireno u dubrovačkom primorju. Zanimljiva je sličnost u tehnici i motivima između dva krajnja područja Hrvatske, kao što su upravo Srijem (Bogadnovci) i dubrovačko primorje. Motivi su na pisanicama različiti kapljičasti elementi koji oblikuju rozete, lepeze i njima srodne likove.

Uskrsni zec

Ne može se točno utvrditi kada i zašto se pojavila figura zeca u hrvatskoj tradiciji. Kao mjerilo se mogu uzeti neki podaci s početka 20. stoljeća koji ne spominju zeca koji za Uskrs daruje djecu šarenim jajima.

No, u drugoj polovici 18. stoljeća u Srednjoj Europi spominje se upravo taj zec koji skriva jaja, najčešće u travu, a djeca ih onda s uzbuđenjem traže. Tijekom 19. stoljeća postala je popularna tradicija zeca koji nosi darove, a u 20. stoljeću to je postao nezaobilazni znak Uskrsa i uskrsnog darivanja.

Prvi pokušaji tumačenja zeca usmjereni su prema njegovoj ulozi pratitelja germanske božice proljeća Ostare, te kao simbola plodnosti. Neke druge teorije pak, kažu da je pojava zeca element mitologije svakidašnjice te da ga ne treba posebno tumačiti.

U svakom slučaju, može se pretpostaviti da je lik zeca u uskrsnim običajima, kao i običaj da zec donosi darove, prenesen k nama iz srednje Europe i to u fazi kada se on kao pojava već ustalio i istisnuo dotadašnje likove koji su darivali djecu za Uskrs (kokoš, pijetao, lastavica, kukavica). U Hrvatskoj seoskoj tradiciji zec se ne može pronaći do kraja prve polovice 20. stoljeća.

Razmisli, saznaj!

Pokušajte razmisliti i dati neku svoju „teoriju“ o uskrsnome zecu ili pisanicama. Upitajte svoje bake i djedove kako su ukrašavali jaja u svojem djetinjstvu? Saznajte što su radili s pisanicama – jesu li igrali neke igre ili sklapali saveze? Kako su provodili vrijeme tijekom korizme te kako su slavili Uskrs? Pokušajte sami obojiti pisanice nekim načinom na koji su to radili vaši djedovi i bake. Fotografirajte i šaljite nam svoje uratke!