Odgovori na komentar

Sedmo zmajevsko poglavlje

(Još uvijek) u potrazi za princezom

Skriven oblacima, osjećao se sigurno. Prvih pet minuta. A onda je prošao cijeli sat. I drugi također, a Posljednjeg je Zmaja sa svih strana i dalje okruživalo još uvijek jednako sivilo. Koje mu više nije ulijevalo sigurnost. Ni najmanje.

- Jao, izgubio sam se! Definitivno - kukao je naš zmaj. - Nigdje mahovine. Nigdje zvijezde Sjevernjače. Svugdje oko mene su samo tamni oblaci. Kumulusi i cirusi. Evo sad još i grmi. I sijeva. Zapravo sijeva i grmi. I počinje oluja. I kiša! I sve!

GROZNI ZMAJ: Sjeti se one poslovice "neće grom u zmajeve!"

Ali gmazonja sada nije imao vremena slušati poslovice svojih predaka. Grozničavo je razmišljao vlastitom pameću.

- Moram se negdje spustiti. Moram pronaći zaklon. Pod hitno!

I tako, bježeći pred prirodnom nepogodom zvanom oluja, Posljednji je Zmaj dolje na zemlji ugledao jedno vrlo, vrlo zanimljivo zdanje. Jednu građevinu. Četvrtastu. I s puno prozora.

Mogao bi ovo biti nekakav dvorac u kojem živi princeza?, dosjetio se i počeo sa spuštanjem.

U školi

- Kao što sam već rekao na prošlom satu, hranidbena piramida pokazuje da se broj životinja na svakom sljedećem stupnju potrošnje smanjuje - govorio je učitelj đacima u razredu.

- Hranidbeni lanci su isprepleteni i čine hranidbene mreže - nastavljao je pričati dovoljno sporo kako bi učenici uspjeli zapisati u bilježnice sve njegove riječi.

- Na šumskom tlu recimo...

KUC! KUC! KUC!

Učiteljev je glas prekinulo kucanje.

- Daaaaa?

U sljedećem trenutku, vrata učionice su se odškrinula i unutra je provirila velika zmajeva glava.

- Dobar dan! - pristojno je pozdravio naš zmaj. - Oprostite što smetam, ali zamolio bih vas da mi odgovorite na jedno pitanje.

- Ovdje sam ja taj koji postavlja pitanja - odgovorio je učitelj. - A moje pitanje glasi: Zar se sad dolazi u školu?!

- U školu?! - začudio se gmazonja. - Ja sam mislio da je ovo dvorac u kojem živi princeza. Ali možda i princeze idu u školu?

- Ima li slučajno tu među vama neka princeza? - upitao je zakoračivši u razred.

- Jer ako ima, zamolio bih je da iziđe na trenutak. Zapravo, na više trenutaka jer je moram oteti i odvesti svojoj kući kako bi me moji preci konačno pustili na miru - objasnio je do kraja.

- Au, to boli! - dreknuo je iznenada jer ga je učitelj prilično snažno (i još priličnije nepristojno) povukao za rep.

- Pozornost molim! Pogledajte svi prema ploči. Pokraj mene je izvrstan primjerak guštera iz porodice legvana...

- Hej, što to radite?!

-... čiji rep zna doseći dužinu od...

- Ostavite moj rep na miru!

- ... tri metra. Njegova krila...

- Pustite me!

Uzalud. Učiteljeve su ga ruke sve čvršće stiskale.

- ... raspona deset metara ukazuju na njegovo pterodaktilsko podrijetlo. Ovaj primjerak je toliko rijedak da bi ga svakako trebalo preparirati.

Preparirati?! Naš se gmazonja naglo istrgnuo iz čvrstoga stiska.

- Upomooooooć! - vikao je zmaj bježeći po razredu pred učiteljem.

- Stani, gušteru jedan! - vikao je učitelj trčeći po razredu za zmajem.

- Nisam ja nikakav gušter! - odgovorio je naš junak stigavši do prozora.

- Ja sam Posljednji Zmaj! - viknuo je ponosno da ga svi mogu čuti, a onda je otvorio prozor i pobjegao van (na veliku učiteljevu žalost).

O zmaju koji je kokice jeo i jednu lažnu princezu sreo

Ana Đokić

 

KNJIGA U CENTRU

tvrdi uvez, 64 str., mpc. 88 kn

knjiga se uz popust od 20% može naručiti na e-mail: knjigaucentru@yahoo.com