Dok se svijet klanjao Brazilcima, na južnoameričkom kontinentu situacija je bila drugačija. Trostruki svjetski prvaci prvenstvo su Južne Amerike osvojili također „tek“ tri puta, Urugvaju je to uspjelo 11, a Argentini čak 12 puta! No, Argentinci nikako nisu uspjevali na svjetskim prvenstvima potvrditi svoju kvalitetu. Još od prvog SP, onog „okrnjenog“ u Urugvaju, gdje su igrali u finalu, nisu uspjevali doći čak niti do polufinala, a kamoli osvojiti titulu najboljih na svijetu.
1978. godine dobili su domaćinstvo Svjetskog prvenstva i nadali su se kako će napokon uspjeti ostvariti dugogodišnji cilj – i nisu se prevarili! Bile su to teške godine za Engleze – po drugi puta nisu se uspjeli čak ni kvalificirati na smotru najboljih reprezentacija svijeta.
Prvenstvo je još prije početka označeno kao vrlo kontroverzno. Argentinom je u to doba vladala vojna diktatura, diljem svijeta bilo je puno zahtjeva da se Argentincima oduzme pravo da organiziraju Svjetsko prvenstvo, bilo je i prijetnji bojkotom, no na kraju su sve reprezentacije koje su se kvalificirale i doputovale u ovu zemlju.
„Totalni nogomet“ reprezentacije Nizozemske dobio je još jednu potvrdu kvalitete, ali ne i trofej. Kao i četiri godine ranije, opet su došli do finala, opet je s druge strane stajala reprezentacija domaćina, ali opet su i poraženi. Uzbudljiva finalna utakmica otišla je u produžetke, a tada je junak argentinske reprezentacije Mario Kempes s dva pogotka razriješio sve dvojbe i Gaučosi su se napokon uspeli na tron svjetskog nogometa.
Finale: Argentina-Nizozemska 3:1