Jedno od dva najveća iznenađenja u povijesti Svjetskih nogometnih prvenstava dogodilo se na prvom poslijeratnom prvenstvu, održanom u Brazilu. Zbog rata se SP nije igralo punih 12 godina, a trofej namijenjen svjetskom prvaku, potpredsjednik FIFA-e dr. Ottorino Barassi tijekom rata je sačuvao skrivajući ga ispod kreveta u kutiji za cipele!
Niti na četvrtom svjetskom prvenstvu nisu nastupile sve najbolje momčadi svijeta. Ovog puta nije bilo bojkota, no nastup zbog ratnih zločina nije dozvoljen Japancima i vrlo jakoj Njemačkoj.
Na prvenstvo su se plasirali Indijci, ali su otkazali nastup jer im FIFA nije dozvolila da u skladu sa svojom tradicijom – zaigraju bosi! Dvostruki svjetski prvaci Talijani dugo su dvojili oko nastupa – zemlja je bila u vrlo teškoj situaciji nakon Drugog svjetskog rata, no u konačnici su ipak otišli u Brazil i ispali u skupini, nakon pobjede nad Paragvajem i poraza od Švedske.
Ovo je i jedino Svjetsko prvenstvo na kojem nije odigrano klasično finale. Naime, pobjednici grupa formirali su finalnu grupu od četiri momčadi, koje su igrale svaka sa svakom za prvaka svijeta. No, sve se poklopilo tako da je posljednji susret te grupe, onaj između Brazila i Urugvaja, bio i odlučujući za naslov prvaka.
Pred više od 200.000 gledatelja (!) na najvećem svjetskom stadionu, Maracani u Rio de Janeiru, Brazilci su dugo vodili sa 1:0, no u završnici su Urugvajci golovima Schiaffina i Ghiggije došli do preokreta i šokirali prepun stadion i cijeli Brazil.
Iznenađenja je bilo i ranije – Englezi, koji su nastupili po prvi puta jer prije rata nisu željeli igrati sa stavom da su kao „kolijevka nogometa“ daleko kvalitetniji od svih ostalih, doživjeli su pravu blamažu. Poraženi su od SAD-a sa 1:0.
U doba bez Interneta i direktnih televizijskih prijenosa, jednom je engleskom novinskom uredniku bilo tako nevjerojatno da bi njihovi slavni nogometaši izgubili od američkih amatera da je mislio kako je riječ o pogrešci u brzojavu i objavio kako je Engleska pobijedila sa 10:1. Sutradan mu je uručen otkaz.
Izdvojeno
