Godine 1910. u Kopenhagenu, na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalistica, a na prijedlog Clare Zetkin, donesena je odluka da se 8. ožujka proglasi međunarodnim danom žena.
Odluka je donesena kako bi se time obilježila uspomena na velike prosvjede američkih žena održane 1909. u sklopu borbe za opće pravo glasa. I mnogo prije toga žene su se štrajkovima i pobunama borile za svoja prava tražeći bolji položaj u društvu. Teškoće žena počele su njihovim sve većim uključivanjem u proizvodnju. Ekonomsko osamostaljenje žena bilo je i ostalo temeljem na kojem su kasnije građeni svi oblici borbe za ravnopravnost.
Iako su mnogi režimi onemogućavali tu borbu, u najvećem broju zemalja žena se izborila za pravo glasa, za iste nadnice kao i muškarci, raspolaganje imovinom, za pravo na razvod braka, pa i na pobačaj. Ipak, ni u najrazvijenijim zemljama ta prava još nisu potpuna. Zbog dvostruke uloge - proizvođača i majke - emancipacija žene dugotrajan je proces, stoga obilježavanje Dana žena ne gubi svoj smisao.
Izdvojeno
