Herbarij - uvod

Pojam herbarij dolazi od latinske riječi herba, što znači biljka, pa bi se doslovno mogao prevesti kao "biljnik". Riječ se u izvornom smislu odnosila na knjigu o medicinski korisnom bilju, dok se krajem sedamnaestog stoljeća počela, i sve do danas nastavila, koristiti za označavanje zbirke osušenih biljnih primjeraka s pripadajućim podacima, koje su organizirane (poredane, složene) na određeni način. Takve zbirke mogu pripadati nekom pojedincu (na primjer učeniku 6.c razreda Marku Markoviću ili profesoru Petru Petroviću) ili ustanovi (na primjer herbarij Osnovne škole Gornje Mekušje).

Međutim, riječ se također upotrebljava i za označavanje ustanova koje se bave sakupljanjem i čuvanjem takvih zbirki (na primjer Nacionalni herbarij u Washingtonu) pri čemu se misli na sve ukupno: zgradu, samu zbirku, zaposleno osoblje, opremu i dr. Mala pomutnja nastaje upotrebom riječi herbar, koja se prije svega odnosi na herbarijsku zbirku, ali nije pogrešna ni njena upotreba kada se misli na herbarij kao instituciju.

Prva osoba koja je početkom 16. stoljeća počela sušiti biljke pod pritiskom i sakupljati ih u zbirku bio je profesor botanike Luca Ghini sa Sveučilišta u Bologni. Vrlo brzo tu su tehniku prihvatili botaničari širom Europe i svijeta pa je do danas ostala nezamjenjiva u čuvanju i proučavanju biljnog materijala. Ako se osušeni biljni materijal pravilno čuva i održava, može trajati neograničeno. Tako su najstarije zbirke starije od 500 godina, a još su u itekako upotrebljivom obliku. Tri najstarija herbarija nalaze se u Kasselu (Njemačka), Bologni (Italija) i Baselu (Švicarska).

Neki od najvećih herbarija su Muséum National d'Histoire Naturelle u Parizu (Francuska) s 10 500 000 primjeraka, Komarov Botanical Institute u Saint Petersburgu (Rusija) i Conservatoire et Jardan Botanique u Ženevi (Švicarska) s više od 5 000 000 primjeraka.

U Hrvatskoj postoji nekoliko važnijih herbarija, od kojih su najveći Herbarium Croaticum (herbarij Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu) s oko 180 000 primjeraka i Herbarij Ive i Marije Horvat (smješten u Botaničkom vrtu u Zagrebu) s oko 78 000 primjeraka.

Osim u svrhu opisivanja i proučavanja biljaka kojim se bave znanstvenici, herbariji se kao privatne zbirke izrađuju jer imaju vrlo važnu ulogu pri učenju i upoznavanju biljnog svijeta nekog područja.

Učenik će najbolje upoznati biljke svog zavičaja ako ih sam ispravno ubere, osuši, prilijepi na papir, imenuje i označi odgovarajućom naljepnicom te posloži u tvrde korice. Tako će mu biljni materijal uvijek biti pod rukom te će ga moći uspoređivati s kolegama, pregledavati kod učenja te još dugi niz godina nadopunjavati novim primjercima.