Prvi samostalni nastup na olimpijskim igrama hrvatski sportaši i sportašice imali su 1992. godine u francuskom Albertvilleu. Zimski sportovi u nas su još uvijek bili nerazvijeni, no bilo je važno predstaviti našu mladu domovinu svijetu. Malu hrvatsku delegaciju predstavljali su skijaš Vedran Pavlek, umjetnički klizači Tomislav i Željka Čižmešija te skijaš trkač Siniša Vukonić. Nakon Albertvillea, Međunarodni olimpijski komitet odlučio je da se ljetne i zimske igre više neće održavati u istoj godini pa su sljedeće Zimske olimpijske igre održane već dvije godine kasnije – u norveškom Lillehammeru. Naša delegacija je bila još skromnija – tri natjecatelja. Po drugi puta nastupili su Pavlek i Vukonić, a uz njih i skijaš trkač Antonio Rački.
I nastup u japanskom Naganu 1998. godine bio je više simboličan, ali uz najavu da u Hrvatskoj, možda, nastaje pravo sportsko čudo. Po prvi puta na igrama je nastupila tada 16-godišnja Janica Kostelić i osvojila izvanredno osmo mjesto u kombinaciji.
Onda je došao Salt Lake City i 2002. godina. Hrvatska je od u zimskim sportovima gotovo egzotične zemlje, postala zimska olimpijska velesila! Sve to zahvaljujući Janici Kostelić koja je na tim olimpijskim igrama osvojila čak tri zlatne (slalom, kombinacija i veleslalom) te jednu srebrnu (Super G) medalju! Koliko je značajan taj rezultat najbolje govori podatak da je sama Janica osvojila toliko olimpijskih zlata koliko i velike zimske sportske velesile Austrija i Švicarska!
I na proteklim Zimskim olimpijskim igrama u Torinu imali smo puno uspjeha. Janica Kostelić nastavila je svoj sjajan niz i osvojila zlato u kombinaciji i srebro u Super G-u, a srebrno odličje osvojio je i njen brat Ivica Kostelić u muškoj kombinaciji. Ove su igre pokazale kako su uspjesi sjajne obitelji Kostelić utjecali na širenje svih zimskih sportova u nas – ne samo skijanja. Iako bez prevelikih uspjeha, nastup na ovim igrama izborili su hrvatski predstavnici u čak šest sportova: skijanju, umjetničkom klizanju, skijaškom trčanju, bobu, skeletonu i biatlonu.