Svjetsko prvenstvo 2002. godine bilo je osobito po dvije činjenice – riječ je o prvom prvenstvu odigranom na azijskom tlu, kao i prvom prvenstvu koje su zajednički organizirale dvije države – Japan i Južna Koreja.
Označilo je i najveći uspjeh u povijesti azijskog nogometa, jer je jedan od organizatora, Južna Koreja, došao čak do polufinala, što nikada prije nije uspjelo jednoj azijskoj momčadi. Doduše, i danas se priča o tom uspjehu zbog vrlo sumnjivih pobjeda Korejanaca nad Španjolskom i Italijom uz niz sudačkih grešaka. I inače je ovo prvenstvo posebno zapamćeno po izuzetno lošem suđenju.
Bilo je to i prvo Svjetsko prvenstvo na kojem se počelo postavljati pitanje o tome je li moderni nogomet postao prenaporan i prezahtjevan za igrače. Utakmica je sve više i više, klupske obaveze su rigorozne i onda po završetku sve težih i iscrpljujućih sezona igrači moraju igrati i Svjetsko prvenstvo. Mnoge su superjake reprezentacije platile danak takvom ritmu, pa su već u prvom krugu natjecanje napustili Francuska, Argentina, Portugal, Nigerija...već u osmini finala i Italija, koja se jedva jedvice provukla u drugi krug.
No, to nije smetalo Brazilce i Nijemce koji su sigurno „krčili“ put prema finalu. Za dvije reprezentacije koje su u samom svjetskom vrhu od samih početaka međunarodnog nogometa doista nevjerojatan podatak: finale 2002. godine bio je prvi međusobni susret Brazila i Njemačke u povijesti svjetskih prvenstava!
Na terenu nije bilo previše dvojbi. Brazilci predvođeni sjajnim Ronaldom pobijedili su sa 2:0 i već peti puta osvojili titulu najboljih na svijetu.
Finale: Brazil-Njemačka 2:0