Svjetsko prvenstvo u Meksiku bilo je zanimljivo i prije samog početka. Za razliku od današnje situacije, kada s „crnog kontinenta“ dolaze brojne atraktivne i kvalitetne reprezentacije, tada je afrički nogomet bio još u povojima i predstavnici ovog kontinenta morali su proći brojne prepreke kako bi se plasirali na prvenstvo, u čemu redovito nisu uspjevali. Četiri godine ranije, sve afričke reprezentacije bojkotirale su kvalifikacije, zahtjevajući da se Africi dodijeli jedno izravno mjesto na SP i FIFA im je izašla u susret za Svjetsko prvenstvo 1970. godine. Prvi afrički predstavnik nakon Drugog svjetskog rata bio je Maroko.
No, puno burnije bilo je u Srednjoj Americi. Godinu prije prvenstva izbio je pravi rat Hondurasa i El Salvadora! Razlozi za rat, naravno, bili su puno dublji, no neposredan povod bila je kvalifikacijska nogometna utakmica ovih dvaju zemalja na neutralnom terenu u Meksiku. Zanimljivo da je rat započeo El Salvador, koji je bio i pobjednik u nogometnoj utakmici!
No, vratimo se na nogometu. Meksičko SP bilo je svojevrsni „labuđi pjev“ slavne brazilske reprezentacije predvođene Peleom. Brazilci su premoćno osvojili naslov svjetskih prvaka, svladavši u finalu Italiju sa 4:1. Time su postali prva reprezentacija koja je trofej Julesa Rimeta osvojila tri puta i, prema ranije određenim pravilima, stekli su pravo da ga zauvijek zadrže u svojem vlasništvu. Za sljedeće prvenstvo izrađen je novi trofej. Osim Brazilaca, zvijezda prvenstva bio je Nijemac Gerd Muller, najbolji strijelac sa 10 pogodaka. Muller će na sljedećem prvenstvu postići još četiri pogotka i još dugo biti najefikasniji strijelac na SP u povijesti (tek na prošlom Svjetskom prvenstvu, 2006. godine, prestići će ga Ronaldo).
Finale: Brazil-Italija 4:1
Izdvojeno
