Sramotna utakmica Austrije i Njemačke dovela je do promjena. U Meksiku '86. po prvi puta uvedeno je pravilo da se sve utakmice posljednjeg kola po skupinama moraju igrati u isto vrijeme. To se pravilo održalo do danas.
Prvenstvo je originalno bilo dodijeljeno Kolumbiji, no ta je zemlja zbog teške ekonomske situacije bila prisiljena odustati. FIFA je željela da prvenstvo ostane u regiji pa je uskočio Meksiko, koji je jednom već bio domaćin (1970.)
No, 1986. po prvi puta je svoj raskošni talent u argentinskoj reprezentaciji dobio jedan od najvećih nogometaša svih vremena – Diego Armando Maradona. Jasno, Maradona je i prije igrao za Argentinu, čak i na prvenstvu četiri godine ranije, ali nekako nije uspjevao opravdati reputaciju najboljeg na svijetu. U Meksiku je svim sumnjičavcima pokazao što doista može.
Najbolji primjer je četvrtfinalna utakmica s Engleskom, koja je i do danas zapamćena po dva Maradonina potezom – jednom pozitivnom, riječ je o prvom pogotku koji je postigao nakon što je uzeo loptu na svojoj polovici, nanizao sedam suparničkih igrača i golmana i ubacio loptu u praznu mrežu! No, još „slavniji“, ali na negativan način, je drugi pogodak koji je postigao rukom, što slabi sudac u tom trenutku nije vidio.
Argentina je došla i do finala, gdje je u jednoj od najljepših finalnih utakmica svih svjetskih prvenstava, svladala Njemačku sa 3:2.
Čestitke je zaslužio i Maroko, koji je postao prva afrička reprezentacija koja je prošla prvi krug. Tamo su odlično igrali protiv kasnijih finalista Nijemaca i izgubili tek pogotkom u 87. minuti.
Finale: Argentina-Njemačka 3:2
Maradonini golovi na utakmici s Engleskom (2:1)
Izdvojeno
