Seizmologija je znanost o potresima koja se bavi bilježenjem, određivanjem i analizom potresa. Ta relativno mlada znanstvena grana počela se intenzivnije razvijati tek u 18. stoljeću (nakon Lisabonskog potresa), a svoj procvat doživljava kroz 19. i 20. stoljeće.
Zanimljivo je da se seizmologija od samih početaka razvijala kao izrazito međunarodna znanost, jer je zbog male količine podataka bila nužna međusobna komunikacija seizmologa.
Za oca siezmologije smatra se Robert Millet koji je 1885. godine po prvi puta upotrijebio taj termin. Od velikih seizmologa još se ističu John Milne, Beno Gutenberg, Charles Richter, a među ljudima istaknutim za razvoj seizmologije zasluženo mjesto ima i jedan Hrvat.
Riječ je Andriji Mohorovičiću, uglednom hrvatskom znanstveniku s kraja 19. i početka 20. st. Iako je studij matematike i fizike završio u Pragu, cijeli je svoj životni i radni vijek proveo u Hrvatskoj. Bio je gimnazijski profesor, upravitelj Metereološkog opservatorija na Griču, predavač na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, a u povijesti je ipak ostao zapamćen po otkrivanju Mohorovičićevog diskonuiteta. Potaknut potresom koji je 8. listopada 1909. godine pogodio Pokupsko (mjesto u blizini Zagreba) on je spoznao plohu diskonuiteta koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Mohorovičićev diskonuitet postoji svuda na Zemlji i prosječna dubina mu je 33 km. Kora je najtanja ispod oceana (5–10 km), dok ispod najviših planina dosiže debljinu od čak 70-ak km. U Hrvatskoj se najdublji sloj nalazi ispod naših najvećih planina Velebita i Dinare gdje iznosi oko 42 km, a najplići ispod južnog Jadrana i istočne Slavonije gdje je debljine 25 km.
Izdvojeno
