Zašto su neke bajke toliko strašne da vam se od njih ledi krv u žilama, a neke druge toliko tužne da, dok ih čitate, morate cijelo vrijeme plakati? Zašto u bajkama postoje babe koje jedu kuhanu djecu, kraljice koje jedu ljudska pluća i ljudska jetra, te vukovi koji gutaju stare, bolesne bake i njihove unučice s crvenim kapama? Zašto u bajkama umiru male, bose djevojčice koje prodaju šibice, a prinčevi su ili blesavi ili glupi ili imaju velike nosove? Mogu li se bajke ispričati na drugačiji način?
Na duhovit i jednostavan način, Zoran Pongrašić analizira i komentira tradicionalne bajke na kojima odrastaju generacije i generacije djece, bajke Andersena, Grimma i hrvatske narodne predaje, prikazujući ih iz vizure čitatelja 21. stoljeća. Što se u međuvremenu promijenilo? Kakve bajke vole današnji čitatelji a što im ostaje nerazumljivo i neshvatljivo u tradicionalnoj podjeli na dobro i zlo?
Izdvojeno
