1.3 Rečenica - osnovna jedinica priopćavanja

Povratak na popis lekcija - hrvatski 5
Moraš znati!
Kviz
Forum
Rečenica je osnovna jedinica priopćavanja




Rečenica može biti ...
... jedna riječ ili skup riječi kojim se izriče potpuna obavijest.

Požar!
Pogledaj!
Jučer je padala kiša pa nismo išli na izlet.




Rečenice možemo razlikovati po priopćajnoj svrsi (sadržaju).

1. IZJAVNE
- njima izjavljujemo da nešto jest ili nije
Floki je moj kućni ljubimac . (točka)

2. UPITNE
- kada postavljamo pitanja (upitna riječ: tko, što, zašto...)
Što li je to ugledao ? (upitnik)

3. USKLIČNE
- kada želimo poviknuti ili potaknuti, kada zahtijevamo ili iskazujemo osjećaje
Samo naprijed, možeš ti to ! (uskličnik)






Upitna rečenica može biti i bez upitnih riječi:
Nisi napisala zadaću?


Treba izbjegavati upitne rečenice s riječju DA:
Da li je oprao zube? → bolje je Je li oprao zube?


Upitna riječ LI piše se odvojeno od glagola; dolazi iza njega, na drugo mjesto
Želiš li vidjeti? Možeš li hodati?

Rečenice mogu kazivati da nešto jest (JESNE) ili da nešto nije (NIJEČNE).
JESNA:
Vidio sam prekrasnu dugu.

NIJEČNA:
Nisam ga vidjela.



Niječne rečenice prepoznajemo po niječnici NE i po zanijekanom glagolu.
Ne želim te više slušati.
Ne znam riješiti zadatak.
Ne mogu ti sada pomoći.
Nisam znala gdje si.
Nemoj me ljutiti.
Nemam više novca.

Niječnica se piše odvojeno od glagola!
Osim: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu;
nemam, nemaš, nema..., nemoj, nedostaješ.
Može NE ĆU i NEĆU.
(prihvatljiva su oba oblika, ali u istom tekstu treba koristiti samo jedan oblik)

 izjavna jesna
 izjavna niječna
 usklična jesna


 izjavna jesna
 usklična jesna
 usklična niječna


 Da li si gladna?
 Jesili gladna?
 Jesi li gladna?


 Ne ću ti više ništa reći!
 Neznam mu ime.
 Neću biti sebična.


 Nedostaje mi prijateljica.
 Nemam sreće.
 Nisam te vidjela.


 str
 Šk.
 udžb.


 Damir je viknuo: "Vatra!"
 "Molim?", začuđeno će Iva.
 "Mislim da sam dobro napisala ispit", rekla mi je Martina.



                                
 | Oznake: