Povratak na popis lekcija - hrvatski 6 Eduvizija - Prijedlozi
Izricanje prošlosti - perfekt

Perfekt je ...
... složeno glagolsko vrijeme.
Perfektom izričemo ...
... radnju koja se dogodila u prošlosti.
Primjer:
Jučer sam učio hrvatski.
Kako se tvori perfekt?
             Ana uči svirati.                    Ana je učila svirati.
     sadašnjost - prezent               prošlost - perfekt
jednostavni glagolski oblik      složeni glagolski oblik
        tvori se nastavcima                 slaže se od dviju riječi
Perfekt se tvori:
glagolski pridjev radni   +   nenaglašeni prezent pomoćnog glagola biti   =   perfekt
    učio, učila, učilo                                      sam, si, je ...                         je učila
U upitnim rečenicama dolazi naglašeni oblik nesvršenog prezenta pomoćnog glagola biti.
Primjer:
Jesam li jučer učio hrvatski?




Ovako se sprežu (konjugiraju) glagoli u perfektu:

učiti čekati
1. osoba jednine učio sam čekao sam
2. osoba jednine učio si čekao si
3. osoba jednine učio/učila/učilo je čekao/čekala/čekalo je
1. osoba množine učili smo čekali smo
2. osoba množine učili ste čekali ste
3. osoba množine učili/učile/učila su čekali/čekale/čekala su
Perfekt može imati različita značenja u rečenici
s obzirom na vrijeme o kojemu se u rečenici govori - može biti:

prava prošlost
Radnja se događa istovremeno kada o njoj govorimo.
Primjer:
Jučer sam učio hrvatski.
budućnost (futurski perfekt)
Radnja će se tek dogoditi u budućnosti, ali o njoj se govori u sadašnjosti.
Primjer:
Pobijedili smo ako se potrudimo.
poslovični perfekt (svevremenska radnja)
Izriče radnje koje su dio poslovica.
Primjer:
Kako je došlo, tako je i prošlo.

Perfekt u rečenici može doći i u krnjem (nepotpunom) obliku,
kada je izrečen samo glagolskim pridjevom
:
• U živom pripovijedanju
      Primjer:
Majka Ø zvala sina.
• Iza nekih zamjenica
      Primjer:
On me Ø zvao k sebi.
Otac se Ø brinuo.





Prezent pomoćnih glagola:

biti htjeti
1. osoba jednine bio sam htio sam
2. osoba jednine bio si htio si
3. osoba jednine bio/bila/bilo je htio/htjela/htjelo je
1. osoba množine bili smo htjeli smo
2. osoba množine bili ste htjeli ste
3. osoba množine bili/bile/bila su htjeli/htjele/htjela su

 Najčešće događaje koji su se dogodili u prošlosti.
 Najčešće događaje koji će se tek dogoditi u budućnosti.
 Najčešće događaje koji se događaju istovremeno kada o njima govorimo.


 Dodavanjem nastavaka -o, -la, -lo, -li, -le, -la na infinitivnu osnovu glagola.
 Glagolskim pridjevom radnim zadanog glagola i nesvršenim prezentom pomoćnog glagola biti.
 Glagolskim pridjevom trpnim zadanog glagola i nesvršenim prezentom pomoćnog glagola htjeti.


 naglašeni
 nenaglašeni


 U upitnim rečenicama.
 Kada želimo izreći radnju koja uvijek vrijedi ili je dio poslovica.
 U živom pripovijedanju ili iza nekih zamjenica.


 htjeli ste
 htjeli/htjele/htjela su
 htio/htjela/htjelo je