Povratak na popis lekcija - hrvatski 7
Subjektna rečenica
Subjektna rečenica je zavisna surečenica koja izriče subjekt glavne surečenice.
Primjeri:
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Ranoranilac dvije sreće grabi.
Subjektne rečenice najčešće povezujemo odnosnim zamjenicama: tko, što, koji i veznikom da.
Subjektne rečenice u inverziji i u nabrajanju odvajamo zarezom.
Tko ne uči, ništa ne zna. (inverzija)
Glavno je da smo sve napravili na vrijeme, da nismo griješili,
da sve teče po planu. (nabrajanje)
Subjekt odgovara na padežno pitanje za nominativ (tko? što?) i ne može biti ni u jednom drugom padežu.
Primjeri:
Mama pere suđe. Tko što pere suđe? mama — imenica
On ne voli učiti. Tko što ne voli učiti? on — zamjenica
Jedan se smije, a drugi plače. Tko se smije? jedan Tko plače? drugi — broj
Hrabri se ne boje ničega. Tko se ne boji ničega? hrabri — pridjev
Subjekt najčešće izričemo:
— (imenicom)
— (zamjenicom)
— (brojem)
— (pridjevom)
Subjekt možemo izreći i skupom riječi.
Primjer:
Čudnovate zgode šegrta Hlapića je dječji roman.
Gledam kroz prozor. Tko gleda kroz prozor? ja
Pjevaju u školskom zboru. Tko pjeva u školskom zboru? oni
U navedenim rečenicama subjekt nije izrečen, ali ga možemo prepoznati iz glagolskog oblika.
Takav subjekt zovemo neizrečeni subjekt.
Često se priča o njemu. Tko priča o njemu?
Subjekt se ne može prepoznati po glagolskom obliku.
Takvu rečenicu zovemo besubjektna rečenica.
Tko je lijen, ne može napradovati.
Zavisna rečenica Glavna rečenica
Zavisnu surečenicu Tko je lijen, možemo zamijeniti jednom riječju — lijenčina
Tko ne može napradevoati? Lijenčina ne može napredovati.
Primjeri:
Tko se zadnji smije, najslađe se smije. (neizrečeni subjekt)
To je ono što smo priželjkivali. (neizrečeni subjekt)
Koji ne voli cvijeće, ne voli ni prirodu. (neizrečeni subjekt)
Zijeva mi se. (neizrečeni subjekt)
Tjednima se pričalo o tom događaju. (besubjektna rečenica)
Subjektna rečenica
Subjektna rečenica je zavisna surečenica koja izriče subjekt glavne surečenice.
Primjeri:
Tko rano rani, dvije sreće grabi.
Ranoranilac dvije sreće grabi.
Subjektne rečenice najčešće povezujemo odnosnim zamjenicama: tko, što, koji i veznikom da.
Subjektne rečenice u inverziji i u nabrajanju odvajamo zarezom.
Tko ne uči, ništa ne zna. (inverzija)
Glavno je da smo sve napravili na vrijeme, da nismo griješili,
da sve teče po planu. (nabrajanje)
Subjekt odgovara na padežno pitanje za nominativ (tko? što?) i ne može biti ni u jednom drugom padežu.
Primjeri:
Mama pere suđe. Tko što pere suđe? mama — imenica
On ne voli učiti. Tko što ne voli učiti? on — zamjenica
Jedan se smije, a drugi plače. Tko se smije? jedan Tko plače? drugi — broj
Hrabri se ne boje ničega. Tko se ne boji ničega? hrabri — pridjev
Subjekt najčešće izričemo:
— (imenicom)
— (zamjenicom)
— (brojem)
— (pridjevom)
Subjekt možemo izreći i skupom riječi.
Primjer:
Čudnovate zgode šegrta Hlapića je dječji roman.
Gledam kroz prozor. Tko gleda kroz prozor? ja
Pjevaju u školskom zboru. Tko pjeva u školskom zboru? oni
U navedenim rečenicama subjekt nije izrečen, ali ga možemo prepoznati iz glagolskog oblika.
Takav subjekt zovemo neizrečeni subjekt.
Često se priča o njemu. Tko priča o njemu?
Subjekt se ne može prepoznati po glagolskom obliku.
Takvu rečenicu zovemo besubjektna rečenica.
Tko je lijen, ne može napradovati.
Zavisna rečenica Glavna rečenica
Zavisnu surečenicu Tko je lijen, možemo zamijeniti jednom riječju — lijenčina
Tko ne može napradevoati? Lijenčina ne može napredovati.
Primjeri:
Tko se zadnji smije, najslađe se smije. (neizrečeni subjekt)
To je ono što smo priželjkivali. (neizrečeni subjekt)
Koji ne voli cvijeće, ne voli ni prirodu. (neizrečeni subjekt)
Zijeva mi se. (neizrečeni subjekt)
Tjednima se pričalo o tom događaju. (besubjektna rečenica)