Tvari mogu biti u različitim agregacijskim stanjima: krutom, tekućem i plinovitom.
Tako su, na primjer, pri sobnoj temperaturi šećer, srebro, soda bikarbona - čvrste tvari, voda, alkohol, ulje i živa - tekućine, dok su kisik, plin za gorenje, vodena para plinovi.
Tvari su izgrađene od vrlo sitnih, nevidljivih čestica. U kojem će se agregacijskom stanju nalaziti pojedina tvar ovisi o privlačnim silama između tih čestica.
Kod tvari čvrstog agregacijskog stanja privlačne su sile među česticama vrlo jake, čestice se nalaze blizu jedna drugoj i ne mogu se znatnije gibati. Čvrste tvari zato imaju stalan oblik i stalan volumen.
Privlačne sile između čestica u tekućinama slabije su pa su udaljenosti između čestica veće. Posljedica toga je da se čestice slobodnije gibaju, pa tekućine lako mijenjaju oblik, odnosno zauzimaju oblik posude u kojoj se nalaze.
Tekućine nemaju stalan oblik, ali imaju stalan volumen.
Kod plinova su privlačne sile među česticama vrlo slabe pa je udaljenost između čestica velika. Čestice se slobodno gibaju u svim smjerovima tako da plinovi nemaju ni stalan oblik ni stalan volumen.
Tvar kojoj poznajete sva tri agregacijska stanja je voda. U čvrstom stanju je nazivamo led, u tekućem je voda, a u plinovitom je vodena para.
Led (kruto stanje) se zagrijavanjem rastalio i nastala je tekuća voda (tekuće stanje).
Daljnjim zagrijavanjem, zagrijali smo vodu do ključanja, odnosno isparavanja.Voda je prešla u vodenu paru (plinovito stanje).
Voda isparava i pri 20 °C (uz radijator). Tada čestice vode s površine prelaze u plinovito agregacijsko stanje. Kod vrenja (ključanja) voda isparava u cijelom volumenu (mjehurići).
- Agregacijska stanja tvari:
- čvrste tvari – krutine (s)
- tekuće tvari – tekućine (l)
- plinovite tvari – plinovi (g)
Postoje i tvari koje se ne uklapaju u shemu agregacijskih stanja tvari. To su: plazma, pothlađene tekućine i tekući kristali.
Plazma – ionizirani plin, nastaje dovođenjem energije plinu kojemu visoke temperature ogule elektrone s atoma. Plazmu nalazimo u području atmosfera zvijezda, nuklearne fuzije i ispušnih cijevi raketa.
Staklo – je pothlađena tekućina, odnosno tekućina koja je ohlađena ispod temperature očvršćivanja, ali nije kristalizirala. Ispitivanja pokazuju da čestice u staklu nemaju pravilan razmještaj, već su u neredu, što nalikuje tekućinama, pa kažemo da su stakla amorfna tj. bez oblika, a ne kristalne tvari. Stakla zapravo teku, ali vrlo sporo.
Tekući kristali – teku poput običnih tekućina, ali se njihove molekule skupljaju i pokazuju određenu strukturu koja je između pravih kristala i običnih tekućina. Primjenjuju se na brojčanicima računala i satova.