Atmosfera je zračni omotač kojega Zemlja privlači i koji se zajedno s njom vrti. Zbog svoje mase zrak pritišće površinu Zemlje i sve predmete na njoj. Taj pritisak na površinu Zemlje nazivamo tlak zraka a jedinica za mjerenje tlaka je 1 bar (Barr).
Zbog slabije gravitacije na većim visinama zrak je sve rjeđi, tlak je sve manji. Tlak zraka pri morskoj površini prosječno iznosi približno 1 bar. Na velikim visinama tlak zraka je puno niži, tako da alpinisti na 6 000 m nadmorske visine koriste posebne maske s kisikom za disanje.
Čak 99 % mase kisika raspoređeno je do visine od 36 km tako da visina sloja zraka u odnosu na Zemlju izgleda kao opna.
Sve atmosferske pojave kao što su oblaci, kiša, snijeg događaju se u donjem sloju atmosfere koji se naziva troposfera, a seže do visine 10 - 12 km.
U velikim visinama zrak sadrži još jedan plin koji se naziva ozon (od grčke riječi ozein što znači mirisati). To je plin ugodna mirisa, koji je vrlo važan za život na Zemlji jer upija štetno, vrlo prodorno ultraljubičasto zračenje iz svemira.
Industrijskim razvojem sve se više onečišćuje zrak različitim plinovima koji se ispuštaju u atmosferu i tako uništavaju ozonski sloj koji je zaštitnik Zemlja. U nižim slojevima atmosfera je onečišćena smogom. Smog je gust, neprozirni sadržaj od dimova i drugih isparavanja iznad industrijskih gradova.
Onečišćenje zraka, vode i tla proučavaju stručnjaci koji se zovu ekolozi, a znanost koja se bavi proučavanjem problema onečišćenja te zaštitom od onečišćenja, zove se - ekologija.
- atmosfera – zračni omotač oko Zemlje
- tlak zraka – pritisak zraka na površinu Zemlje
- 1 bar – jedinica za mjerenje tlaka zraka
- troposfera – donji sloj atmosfere koji seže do visine od 10 – 12 km
- ozon – plin kojeg sadrži zrak na velikim visinama
- smog – nastaje iznad velikih industrijskih gradova
- ekologija – znanost koja se bavi proučavanjem problema onečišćenja
Kisik, u prirodi, nalazimo u obliku dviju alotropskih modifikacija: kao obični kisik (O2) i ozon (O3).
Ozon je bezbojan plin karakteristična mirisa, kojeg možemo osjetiti nakon nevremena praćena jakim električnim pražnjenjima (grmljavinama i munjama).
Ozon u stratosferi (na visini od oko 25 km) štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog zračenja sa Sunca. Zbog toga je ozonski sloj važan za život na Zemlji. Ispuštanje raznih plinova u atmosferu (ponajviše freona), dovelo je do razaranja ozonskog sloja, pa su se iznad pojedinih područja zemaljske kugle stvorile tkz. ozonske rupe (Antartik, Australija, Europa, Čile). U tim se područjima, zbog povećanog ultraljubičastog zračenja koje dopire do Zemljine površine, tj. ne biva apsorbirano (upijeno) u stratosferi, povećava broj oboljelih od raka kože, smanjuje se urod žitarica, a stradavaju i životinje.