Organi za disanje i glas

Dišni sustav počinje nosnom šupljinom koja se nastavlja u ždrijelo, zatim dolaze grkljan i dušnik. Dušnik je cijev promjera oko 2 cm, dugačka 10-12 cm. Nalazi se ispred jednjaka. Iako elastičan, neprestano je prohodan jer su mu stijenke ojačane hrskavičnim prstenovima.

Pluća se sastoje od lijevog i desnog plućnog krila pa se dušnik neposredno prije ulaska u pluća grana na dvije tanje cijevi dušnice, od kojih svaka ulazi u jedno plućno krilo.
Dušnice se dalje granaju na sve tanje i tanje cjevčice, bronhiole, koje na krajevima završavaju plućnim mjehurićima ili alveolama.

Pluća se sastoje od oko 300 milijuna alveola što njihovu građu čini spužvastom. Svaki plućni mjehurić obavijen je izvana spletom krvnih žila.
Zrak udisanjem prolazi kroz nosnice, čija je unutrašnjost obložena dlačicama koje sprječavaju prolazak prašine i sitnih čestica, a zatim ulazi u nosnu šupljinu gdje se zagrijava i vlaži. Nosna šupljina obložena je sluznicom koja također zaustavlja čestice prašine i različite mikroorganizme. Kroz stražnje otvore zrak prolazi dalje u ždrijelo, zatim u grkljan i dalje u dušnik i dušnice te kroz bronhiole ulazi u alveole. Dušnik i dušnice obloženi su sluznicom čije stanice imaju trepetljike koje dodatno pročišćavaju udahnuti zrak.

Kad udahnemo, plućni se mjehurići napune zrakom pa kisik, kojeg u zraku ima oko 21%, difuzijom prelazi iz plućnog mjehurića u krvne žile odnosno krv, u kojoj je postotak kisika oko 16%. Istovremeno, ugljični dioksid prelazi iz krvnih žila preko stijenke plućnog mjehurića u njegovu unutrašnjost, a zatim izdisajem zraka bude izbačen van iz organizma. To se naziva plućno disanje. Krv raznosi kisik do svih stanica u tijelu kojima je potreban kako bi se iz hrane oslobodila energija, pri čemu nastaje ugljikov dioksid. Taj se proces naziva stanično disanje.

Kod udisaja se pluća šire, a kod izdisaja se skupljaju. To obavljaju trbušni i međurebreni mišići te plosnati mišić ošit, koji s donje strane odjeljuje pluća od trbušne šupljine. Pri udisaju, ošit se stegne i spusti, a rebra se podižu čime se povećava prsni koš. Pluća se rastežu i u njih ulazi zrak. Kod izdisaja, ošit se opusti i digne, rebra se spuste, a prsni se koš smanji. Pluća se skupljaju i zrak se istiskuje van. Pri normalnom udisaju, u pluća uđe oko pola litre zraka.

Disanjem upravlja središte za disanje u produženoj moždini pa se broj udisaja povećava kod pojačane potrebe za kisikom, npr. kod fizičkih napora.

Između ždrijela i dušnika smješten je grkljan na čijem se ulazu nalazi poklopac koji pri gutanju sprječava ulazak hrane u dušnik. Grkljan je građen u obliku hrskavičnog prstena u čijoj se šupljini nalaze dva elastična nabora koji proizvode glas pa se nazivaju glasnice.
One se pomoću finih mišića međusobno približavaju ili udaljavaju, čime upravlja središte za govor u mozgu i produženoj moždini. Kad se glasnice približe, zrak koji struji ždrijelom uzrokuje njihovo titranje čime nastaje zvuk.
Visina zvuka ovisi o međusobnoj udaljenosti glasnica. Zvuk se u samom grkljanu te u nosnoj i usnoj šupljini, a uz pomoć zubiju, jezika i usana oblikuje u glas.
Budući da se grkljan kod dječaka u pubertetu ispupči, glasnice se izdulje i glas postaje dublji. To nazivamo mutiranje. Žene ne prolaze mutiranje pa glasnice ostaju kraće te im je i glas viši. Glasnice su vrlo osjetljive na veliko naprezanje, zadimljen i hladan zrak te različite infekcije grla i dišnih puteva koje ih mogu oštetiti čime nastaje promuklost.


Bolesti organa za disanje

Gripa ili influenca je česta bolest koju uzrokuje virus, a prenosi se kapljičnom zarazom, odnosno udisanjem zraka koji sadrži čestice nastale kihanjem ili iskašljavanjem oboljelih osoba. Protiv gripe nema lijeka te je bolest potrebno preležati, pri čemu valja paziti da se smanji povišena tjelesna temperatura.

Bronhitis je upala sluznice dišnih puteva koju uzrokuju virusi i bakterije, a najčešće je posljedica boravka u zagušljivim i zadimljenim prostorima. Bolest prati kašalj kojim tijelo izbacuje nakupljenu sluz iz dišnih puteva. Ukoliko se bronhitis ne liječi, na njega se može nadovezati upala pluća koja može zahvatiti dio ili čitavo plućno tkivo.

Upalu pluća mogu uzrokovati bakterije, virusi, gljivice, a može nastati i udisanjem prašine ili kemijskih tvari. Očituje se povišenom tjelesnom temperaturom, kašljem i bolovima u plućima. Ukoliko se ne liječi, može uzrokovati teška oštećenja pa i smrt.

Angina je upala ždrijela i krajnika uzrokovana bakterijama. Ona se kod nekih ljudi može učestalo ponavljati pa se tada krajnici uklanjaju operacijom.

Bakterija nazvana Kochov bacil uzročnik je vrlo opasne bolesti tuberkuloze (TBC-a) koja se širi kapljičnom zarazom. Očituje se suhim kašljucanjem, umorom i bezvoljnošću. Bolest je nakon otkrića cjepiva, tzv. BCG-a (beseže-a), uspješno prorijeđena, ali je još uvijek prisutna u zajednicama s lošijim životnim uvjetima.

Danas je vrlo raširena bolest rak pluća, koja je povezana s pušenjem. Naime, preko 80% oboljelih od raka pluća su pušači. Bolest je vrlo opasna jer se može proširiti (metastazirati) i u ostale dijelove tijela.