Osjetilo vida

Osjetilo vida čine dva oka, dva vidna živca i središte za vid u stražnjem dijelu velikog mozga. Osjetilom vida primamo oko 90% informacija o okolišu: informacije o veličini, obliku, položaju i boji predmeta koji nas okružuju prenose se putem svjetlosti.

Oko je organ koji prima svjetlosne podražaje i pretvara ih u živčane impulse koji se zatim preko vidnih živaca prenose do središta za vid u velikom mozgu. Oči su smještene s prednje strane glave što nam omogućuje spoznavanje dubine prostora i udaljenosti predmeta.

Oko je građeno od pomoćnih i glavnih dijelova.

U pomoćne dijelove oka ubrajamo očne kapke, trepavice, obrve, suzne žlijezde i očne mišiće. Gornji i donji očni kapak štite oko od ozljeda, sprečavaju ulaz nečistoća te vlaže i čiste oko pomoću suza.

Trepavice sprječavaju ulaz nečistoća u oko, a obrve sprječavaju slijevanje znoja u oko.

Suzne žlijezde nalaze s unutarnje strane gornjeg kapka i izlučuju suze koje vlaže i čiste oko te djeluju antibakterijski. Višak suza slijeva se u unutarnji kut oka i ulazi u suzni kanal koji se otvara u nosnu šupljinu.

Očni mišići pokreću oko u svim smjerovima, a oba se oka pomiču istovremeno u istom smjeru.

Glavni dijelovi oka su bjeloočnica, žilnica, mrežnica, rožnica, šarenica, leća, zjenica, žuta i slijepa pjega, vidni živac i staklovina.
Bjeloočnica, žilnica i mrežnica čine glavni dio oka, tzv. očnu jabučicu.

Bjeloočnica je vanjski sloj očne jabučice koji štiti unutrašnje dijelove oka. S njene unutarnje strane nalazi se drugi sloj, žilnica, prožet krvnim žilama koje opsrkbljuju oko hranjivim tvarima i kisikom.

Na žilnicu se s unutarnje strane nastavlja mrežnica, smještena sa stražnje strane očne jabučice. Mrežnica sadrži sloj stanica osjetljivih na svjetlost koje primaju svjetlosne podražaje i pretvaraju ih u živčane impulse, te sloj živčanih stanica čija vlakna izlaze iz oka tvoreći vidni živac koji prenosi živčane impulse u središte za vid.
Mjesto na mrežnici najosjetljivije na svjetlost naziva se žuta pjega.
Mjesto na žilnici gdje vlakna živčanih stanica izlaze iz očne jabučice tvoreći vidni živac naziva se slijepa pjega. Ona ne sadrži osjetilne stanice.

S prednje strane oka neprozirna bjeloočnica prelazi u prozirnu rožnicu koja štiti oko, no istovremeno propušta zrake svjetlosti, a žilnica se s prednje strane nastavlja u mišićnu šarenicu čije stanice sadrže pigment koji očima daje boju.

U središtu šarenice nalazi se otvor, tzv. zjenica, čijim širenjem i sužavanjem upravlja vegetativni živčani sustav: kod jake svjetlosti ona se sužava, a kod slabe se svjetlosti širi.

Odmah iza zjenice smještena je prozirna i elastična leća koja omogućuje stvaranje slike u oku. Ona je pomoću ligamenata pričvršćena na mišić koji je stezanjem i opuštanjem čini više ili manje ispupčenom te je tako prilagođava predmetima bliže ili dalje od oka.

Unutrašnjost oka ispunjena je prozirnom hladetinastom tvari, tzv. staklovinom.

Svjetlosne zrake odbijaju se od predmeta kojeg promatramo i dolaze do našeg oka. Prolaze kroz prozirnu rožnicu i zjenicu te padaju na leću koja ih lomi i usmjerava prema mrežnici, odnosno žutoj pjegi na kojoj nastaje jasna i oštra slika predmeta kojeg promatramo. Upravo zbog loma svjetlosnih zraka u leći, slika koja nastaje na mrežnici umanjena je i obrnuta u odnosu na stvarnost.
Osjetne stanice u mrežnici reagiraju na svjetlosni podražaj pretvarajući ga u živčane impulse koje prenose na susjedne živčane stanice. One putem vidnog živca prenose impulse do središta za vid u stražnjem dijelu velikog mozga gdje se na temelju znanja i iskustva primljeni podražaji obrađuju, nakon čega tek postajemo svjesni predmeta promatranja.


Bolesti i poremećaji osjetila vida

Kod osoba s prekratkom očnom jabučicom, jasna i oštra slika predmeta nastaje iza mrežnice pa kažemo da je osoba dalekovidna. Kod osoba s predugom očnom jabučicom, jasna i oštra slika predmeta nastaje ispred mrežnice pa kažemo da je osoba kratkovidna.

Slabovidnost podrazumijeva osjetilni poremećaj i označava smanjenu vidnu oštrinu oka, a bez postojanja jasnog poremećaja. Koristi se i pojam „lijenog oka“. Može se javiti na jednom ili oba oka i u koliko se rano otkrije i na pravilan način ispravlja moguće je izlječenje u većini slučajeva.

Najteža mana oka je sljepoća. Ona može biti naslijeđena ili može nastati kao posljedica bolesti ili oštećenja oka, vidnog živca ili središta za vid.

Upala očne sluznice je bolest uzrokovana bakterijama, virusima, gljivicama ili alergijom, a očituje se crvenilom očiju, smetnjama kod suzenja, žarenjem u očima i svrbežom. Virusna i bakterijska upala izrazito su zarazne te se lako prenose, a upala može nastati i uslijed izloženosti kemikalijama, nadraženosti vjetrom, prašinom i dimom.

Siva mrena se javlja obično kod starijih ljudi kod kojih dolazi do zamućenja leće koja slabo propušta svjetlost.

Neki ljudi, češće muškarci nego žene, nemaju sposobnost prepoznavanja boja. Najčešće se radi o nerazlikovanju nijansi crvene i zelene boje, a rijetko se radi o prepoznavanju samo crne, bijele i nijansi sive boje. Navedena mana naziva se daltonizam.