Središnji živčani sustav

Živčani sustav sastoji se od središnjeg živčanog sustava, kojeg čine mozak i leđna moždina, i perifernog živčanog sustava, kojeg čine živci koji povezuju mozak i leđnu moždinu sa svim dijelovima tijela.

Središnji živčani sustav građen je od živčanog tkiva kojeg čine živčane stanice i potporne glija-stanice. Mozak je zaštićen kostima lubanje, a leđna moždina kralješcima.

Mozak i leđna moždina obavijeni su trima ovojnicama, a između srednje i unutarnje nalazi se tekućina, tzv. likvor, koja ublažava udarce mozga u lubanju prilikom naglih pokreta tijela.

Mozak se sastoji od velikog mozga, malog mozga i produžene moždine.

Veliki mozak težak je oko 1400 grama, duboko je izbrazdan brazdama i vijugama te je podijeljen na dvije međusobno povezane polutke. Na površini se nalazi kora, sive je boje i u njoj se nalazi oko 15 milijardi živčanih stanica. Ispod kore nalazi se bjelkasti sloj u kojem su smještena pretežito živčana vlakna.
Kora velikog mozga upravlja svim svjesnim aktivnostima našeg tijela. Podijeljena je na područja u kojima se nalaze središta koja upravljaju pojedinim funkcijama: pamćenjem, razmišljanjem, osjetilima, osjećajima, kretanjem i dr.

Mali mozak smješten je iza velikog, na površini ima brazde i vijuge, a upravlja usklađivanjem pokreta i održavanjem ravnoteže.

Produžena moždina spaja mozak s leđnom moždinom. Upravlja nesvjesnim, vegetativnim funkcijama našeg tijela: disanjem, probavom, krvotokom i dr.

Leđna moždina nastavlja se na produženu moždinu, a smještena je u cjevastoj šupljini unutar kralješnice. Ona povezuje mozak sa svim ostalim dijelovima tijela. Raspored bijele i sive tvari u leđnoj moždini suprotan je onom u mozgu: siva tvar se nalazi u unutrašnjosti, dok se bijela tvar nalazi izvana.

U leđnu moždinu sa stražnje strane, između kralješaka, ulaze vlakna osjetilnih živaca koja dovode podražaje iz osjetila. S prednje strane iz leđne moždine izlaze vlakna pokretačkih živaca koja odvode naredbe u obliku podražaja prema mišićima i drugim organima. Podražaji koji stignu u leđnu moždinu prenose se i prema odgovarajućim središtima u mozgu.

Leđna moždina upravlja refleksnim pokretima koji imaju vrlo važnu ulogu u obrani organizma. To su izrazito brzi i nesvjesni pokreti. Ako npr. prislonimo ruku na neki vruć predmet, ona se gotovo u istom trenu naglo povlači, a tek nakon toga osjetimo bol. Osjetilna vlakna dovode podražaj do sive tvari u leđnoj moždini gdje se on automatski prenosi na pokretačka vlakna kojima putuje do mišića. Mišić stezanjem izvodi pokret koji odmiče ruku od izvora topline.

Put od nastanka podražaja do reakcije mišića naziva se refleksni luk. Tek nakon što je izvršena mišićna reakcija, podražaj boli stiže do mozga.

Radom naših unutarnjih organa: krvotokom, disanjem, probavom, izlučivanjem i dr., upravlja autonomni ili vegetativni živčani sustav. Njegova upravljačka središta nalaze se u središnjem živčanom sustavu te su povezana s različitim dijelovima mozga pod čijim su utjecajem.
Sastoji se od dva dijela: simpatikusa i parasimpatikusa. Njihova živčana vlakna preko produžene i leđne moždine dopiru do organa na koje utječu: srce, dišni sustav, probavni sustav i dr.

Simpatikus i parasimpatikus djeluju suprotno jedan drugome čime uspostavljaju ravnotežu u odvijanju vegetativnih funkcija tijela. Simpatikus pobuđuje srce, pluća, mišiće i druge organe na pojačan rad čime se oslobađa više energije, a organizam se priprema za napore.

Suprotno, parasimpatikus pojačava rad probavnih organa, smiruje disanje i krvotok i općenito djeluje opuštajuće na organizam. Posebno je aktivan nakon fizičkih napora i noću.

Bolesti i ozljede živčanog sustava

Uslijed jakog udarca u glavu dolazi do potresa mozga. Očituje se nesvjesticom, a nakon toga povraćanjem i glavoboljom. Liječenje zahtijeva mirovanje.

Ozljede kralješnice mogu uzrokovati ozljedu leđne moždine, što uzrokuje prekid živčanih puteva, a time i oduzetost onih dijelova tijela kojima živčane podražaje dovode živci ispod prekinutog dijela leđne moždine.

Zbog promjena na krvnim žilama može doći do pucanja žila i krvarenja te začepljenja krvnih žila u mozgu, odnosno poremećaja moždane cirkulacije, što nazivamo moždanom kapi ili moždanim udarom. Središta za određene funkcije tijela smještena u dijelu zahvaćenom poremećajem cirkulacije prestaju obavljati svoje funkcije, zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari, što se očituje oduzetošću i poremećajem funkcije onih organa koji su pod kontrolom tih središta.

Meningitis je upala ovojnica mozga i leđne moždine. Uzrokuju ga virusi, bakterije ili gljivice. Najčešći uzrok bakterijskog meningitisa su bakterijske infekcije u ostalim dijelovima tijela koje se putem krvi šire na mozak ili leđnu moždinu. Očituje se vrućicom, glavoboljom, ukočenim vratom i povraćanjem. Dodatni simptomi koji mogu biti povezani s ovom bolešću su: osjetljivost na svjetlo, promijenjeno stanje svijesti: preosjetljivost, nemir i smetenost, zatim bolovi u vratu i mišićima, poremećaj govora i drugi. Ukoliko se meningitis ne liječi ili se zakomplicira može uzrokovati: gubitak sluha, oštećenje mozga, gubitak vida, gluhoću i padavicu.

Padavica ili epilepsija može biti nasljedna ili uzrokovana oštećenjima mozga. Javlja se u obliku češćih ili rjeđih napada tijekom kojih osoba gubi svijest i dobiva grčeve, nakon čega joj izlazi pjena na usta i otežano diše. Nakon nekoliko minuta dolazi svijesti, ali se ničega ne sjeća.