Sustav organa za izlučivanje

Sustav organa za izlučivanje ima ulogu izbacivanja štetnih i nepotrebnih tvari iz organizma, a čine ga parni bubrezi, parni mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Bubrezi su smješteni u straženjem dijelu trbušne šupljine odmah ispod ošita, bočno od kralješnice. Imaju oblik graha i smeđe su boje: dugi su oko 10, a široki oko 6,5 cm.

Promatranjem poprečnog prereza bubrega uočavamo njegovu građu. Bubreg je izvana obavijen tankom ovojnicom. Ispod nje se nalazi 1,5 - 2 cm debeo tamniji sloj, bubrežna kora. Na nju se prema središtu bubrega nastavlja bubrežna srž koja je nešto svijetlija i građena od piramidalno oblikovanih režnjića. Oni su užim dijelom usmjereni prema središtu bubrega gdje se nalaze bubrežne čašice.

Bubrežne čašice cjevastog su oblika i ulijevaju se u bubrežnu zdjelicu. Na nju se, na mjestu gdje je bubreg uleknut, nastavlja mokraćovod, tanka cijev koja povezuje bubreg s mokraćnim mjehurom. Na mjestu uleknuća, u bubreg ulaze i iz njega izlaze krvne i limfne žile i živci.

Osnovna jedinica građe bubrega je bubrežno tjelešce. U jednom bubregu ima ih oko 1 milijun. Bubrežno tjelešce započinje zadebljanjem koje obuhvaća splet krvnih kapilara i naziva se čahura. Krvne kapilare nastavak su bubrežne arterije. Čahura se nastavlja u zavijeni kanalić koji u jednom dijelu zavija u obliku slova 'u', tvoreći silazni i uzlazni kanalić. On se otvara u sabirni kanalić koji se otvara u bubrežnu čašicu. Bubrežne čahure nalaze se u području bubrežne kore, dok su silazni i uzlazni kanalići u bubrežnoj srži.

Čahura je mjesto gdje se krv pročišćava filtracijom: krvna plazma s različitim otopljenim tvarima kroz stijenku kapilara ulazi u čahuru, a kroz njenu stijenku dalje u kanalić. Taj se filtrat krvi zove prva mokraća. Prolaženjem kroz silazne i uzlazne kanaliće koji su također obavijeni spletom kapilara, sastojci potrebni organizmu poput glukoze, minerala, aminokiselina i dr., vraćaju se u krv. Štetni i nepotrebni sastojci, npr. mokraćevina, mokraćna kiselina, amonijak, višak soli i dr. s ostatkom vode tvore pravu mokraću. Ona sabirnim kanalićima odlazi u bubrežnu čašicu, dalje u bubrežnu zdjelicu pa u mokraćovod i konačno do mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur na donjem kraju ima kružni mišić zatvarač čijim se opuštanjem mjehur otvara, a mokraća kroz mokraćnu cijev izlazi iz tijela.

U jednom danu bubrezi profiltriraju oko 1500 L krvi, pri čemu nastaje oko 1-1,5 L prave mokraće.

Osim pročišćavanja krvi od štetnih i nepotrebnih sastojaka, bubrezi imaju i ulogu održavanja stalne razine vode i soli u tijelu. Njihov rad pod kontrolom je hipofize i nadbubrežnih žlijezda. Ukoliko u tijelu nedostaje vode, hipofiza svojim hormonima utječe na pojačano vraćanje vode iz prve mokraće u krv. Ukoliko pak u tijelu ima previše vode, ona se ne upija iz prve mokraće, već se izlučuje iz tijela. Razinu natrija, klora i kalija reguliraju nadbubrežne žlijezde. Ukoliko u tijelu nedostaju navedene soli, hormon nadbubrežne žlijezde utječe na njihovo pojačano vraćanje iz prve mokraće u krv.


Bolesti sustava organa za izlučivanje

Različiti mikroorganizmi mogu uzrokovati upalu bubrega ili mokraćnih puteva. Ukoliko se ne liječe, mogu uzrokovati oštećenja i poremećaje u funkciji bubrega i mokraćnih puteva.

Taloženjem različitih organskih i anorganskih spojeva u bubregu, mogu nastati bubrežni kamenci. Oni uzrokuju poremećaje u radu bubrega i bolove.

Zatajivanje rada bubrega ozbiljna je bolest. Ukoliko zataji samo jedan bubreg, drugi počinje pojačano raditi i tako nadoknađuje manjak. Ukoliko pak zataje oba bubrega, osoba mora dva do tri puta tjedno obavljati hemodijalizu, odnosno izvantjelesno pročišćavanje krvi koje se vrši aparatima koji oponašaju bubreg filtrirajući štetne tvari iz krvi. Najbolja pomoć takvim osobama je presađivanje ili transplantacija bubrega sa živog ili umrlog davatelja.