Gibanje i brzina

Pogledamo li oko sebe, zapaziti ćemo tijela koja se gibaju - automobili na cesti, pješaci, ptice u zraku. Giba se Zemlja oko Sunca i Mjesec oko Zemlje. Zavirimo li u unutrašnjost nekog tijela, u njemu se gibaju atomi, a i elektroni u atomima.

Za tijelo kažemo da se giba ako mijenja svoj položaj u odnosu na neko drugo tijelo.

Crta koja spaja sve točke kojima tijelo prolazi pri gibanju naziva se putanja i prema putanji, gibanje se dijeli na pravocrtno i krivocrtno. Kod pravocrtnog gibanja putanja je pravac, a kod krivocrtnog gibanja, putanja je krivulja.

Gibajući se, tijelo prelazi određenu udaljenost koju nazivamo put. Put se označava slovom s, a osnovna mjerna jedinica za put je metar. Dio puta označava se sa Δs (delta s).

Pri gibanju, osim o putu, treba voditi računa i o vremenu. Vrijeme se označava slovom t, a osnovna mjerna jedinica je sekunda. Vrijeme između dva trenutka naziva se vremenski interval i označava se sa Δt (delta t).

Koliki će put tijelo prijeći u nekom vremenskom intervalu ovisi o njegovoj brzini. Ako tijelo prelazi veći put u kraćem vremenskom intervalu, kažemo da se giba brže.

Brzina se označava sa v i računa se kao kvocijent prijeđenog puta i proteklog vremena:

Osnovna mjerna jedinica za brzinu je metar po sekundi - m/s, a često se koristi i mjerna jedinica kilometar po satu - km/h.

S obzirom na brzinu, gibanje se dijeli na jednoliko i nejednoliko. Kod jednolikog gibanja brzina je stalna, a kod nejednolikog gibanja, brzina se mijenja.

Najveća brzina u prirodi je brzina svjetlosti i iznosi 300 000 000 m/s. Da bi svjetlost stigla sa Sunca do Zemlje treba joj oko 8 minuta, a sa Mjeseca oko 1 sekundu.