Kada čujemo riječ sol, većina nas pomisli na dobro nam poznatu kuhinjsku sol. Ljudi je već tisućama godina koriste kao začin i kao konzervans za čuvanje hrane. Ovisno o izvoru i načinu dobivanja, kuhinjsku sol dijelimo na morsku, kamenu i kuhanu. Morska sol dobiva se u solanama isparavanjem morske vode, kamena sol vadi se iz podzemnih rudnika soli, dok se kuhana sol dobiva na nalazištima gdje su nekad bila mora - otapanjem, ispumpavanjem te ponovnim uparavanjem.
Međutim, nisu sve soli za jelo, niti se sve mogu otopiti u vodi. Prisjetimo se samo kalcijeva karbonata, tj. vapnenca, koji je također sol. Pa šta su onda soli? Soli su ionski spojevi izgrađeni od pozitivnih i negativnih iona, tj. od kationa i aniona. Na primjer, kristalić kuhinjske soli, tj. natrijeva klorida, izgrađen je od iona natrija i klora. Neke soli, nastale kristalizacijom iz vodenih otopina, u svojim kristalima sadrže i vodu koju nazivamo kristalizacijskom vodom. Modra galica jedna je od njih, a kemijska formula joj glasi: CuSO4 · 5H2O. Soli su različito obojene ili bezbojne. Većinom su slane, ali mogu biti i gorke, kisele, slatke, te bez okusa.
Pogledajmo sada na koje sve načine nastaju soli.
Soli nastaju reakcijom metala i nemetala. Stavimo komadić natrija u tikvicu napunjenu klorom, žuto-zelenim plinom, pa kapaljkom dodamo malo vode na natrij. Dolazi do kemijske reakcije, uz oslobađanje topline i svjetlosti, u kojoj nastaje natrijev klorid tj. čista kuhinjska sol, čije kristaliće primjećujemo na stijenci tikvice. Jednadžba reakcije glasi:
2 Na(s) + Cl2(g) → 2 NaCl(s)
Drugi način dobivanja soli je reakcijom metala i kiselina, pri čemu nastaje i plinoviti vodik. Napravimo pokus tako da u epruvetu ulijemo malo klorovodične (solne) kiseline i stavimo granulu metalnog cinka. Primjećujemo da se oslobađaju mjehurići. Otapanjem cinka u klorovodičnoj kiselini prema slijedećoj kemijskoj jednadžbi nastaju sol, cinkov klorid, i vodik,:
Zn(s) + 2 HCl(aq) → ZnCl2(aq) + H2(g)
Soli se mogu dobiti i reakcijom metalnih oksida s kiselinama. U epruvetu stavimo malo bakrova(II) oksida. Na to dodamo oko 5 mL razrijeđene klorovodične kiseline. Sadržaj u epruveti je poprimio plavo-zelenu boju od nastale soli. Reakcijom bakrova(II) oksida i klorovodične kiseline nastaje sol, bakrov klorid, i voda:
CuO(s) + 2 HCl(aq) → CuCl2(ag) + H2O(l)
U reakcijama neutralizacije, tj. reakcijama kiselina s lužinama, uvijek nastaju sol i voda.
Izvedimo pokus dobivanja soli reakcijom neutralizacije, tako da u tikvicu ulijemo natrijevu lužinu i dodamo nekoliko kapi otopine fenolftaleina. U lužnatoj otopini fenolftalein poljubičasti tj. poprimi purpurnu boju. Zatim, u čašu ulijemo otopinu klorovodične kiseline i kapalicom ju dodamo u otopinu lužine. Nakon svake dodane kapi otopinu lagano promiješamo. U trenutku kada nestane ljubičasta boja fenolftaleina, otopina je neutralna. Koja je sol nastala ovom neutralizacijom? Neutralizacijom klorovodične kiseline i natrijeve lužine nastala je kuhinjska sol, tj. natrijev klorid, i voda.
HCl(aq) + NaOH(aq) → NaCl(aq) + H2O(l)
Kako možemo dokazati postojanje soli u ovoj otopini?
Stavimo malo dobivene otopine na satno staklo koje prinesemo visoko iznad plamena plinskoga plamenika. Nakon uparavanja, na staklu zaostaje bijela kruta tvar –kuhinjska sol. Slično se događa i kada izađemo iz mora i osušimo se na suncu. Nakon što morska voda ispari, na koži primjećujemo zaostale sitne bijele kristaće soli.
Soli mogu nastati i međusobnom neutralizacijom plinova. Pogledajmo kako?
Stavimo bočice s koncentriranom klorovodičnom kiselinom i koncentriranom otopinom amonijaka blizu jednu drugoj. Otčepimo ih i približimo njihove otvore. Što primjećujemo? Nastaje bijeli dim amonijeva klorida. Reakcijom plinovitog klorovodika i amonijaka nastaje amonijev klorid (NH4Cl), sol bijele boje izgrađena od amonijevih iona, NH4+, i kloridnih iona, Cl–.
NH3(g) + HCl(g) → NH4Cl(s)
Kemijske formule i nazivi soli pišu se tako da se na prvo mjesto stavi simbol ili naziv metala, na drugo mjesto dolazi simbol ili naziv nemetala tj. nemetalne skupine karakteristične za određenu kiselinu. Soli klorovodične kiseline sastoje se od kloridnog iona te se nazivaju kloridima, soli bromovodične kiseline sadrže bromidne ione pa ih nazivamo bromidima, dok soli jodovodične kiseline nazivamo jodidima. Soli sumporne kiseline nazivaju se sulfatima, dušične nitratima, ugljične karbonatima, a fosforne kiseline fosfatima. Neke soli imaju i svoja pučka imena, pa je tako npr. natrijev karbonat sol poznata pod nazivom soda. Kako ćemo napisati formulu te soli. Ona se sastoji od natrijevih iona, Na+, i karbonatnih iona, CO32–, koji potječu od karbonatne tj. ugljične kiseline. Stoga je formula te soli Na2CO3. Soda bikarbona je pak sol kemijskog naziva natrijev hidrogenkarbonat, a formula joj glasi: NaHCO3. Sodu bikarbonu nalazimo u prašku za pecivo koji se koristi za dobivanje dizanog tijesta.Kuhinjska morska sol:
-dobiva se u solanama uparavanjem morske vode (Pag, Nin, Ston)
-kemijski naziv joj je natrijev klorid, NaCl
Soli su ionski spojevi izgrađeni od kationa, najčešće metala, i aniona, kiselinskog ostatka.
Načini dobivanja soli:
- metal + nemetal → sol
- metal + kiselina → sol + vodik
- metalni oksid + kiselina → sol + voda
- kiselina + lužina → sol + voda
Na 1kg soli dobivene u solanama, dodaje se 20 do 30 mg kalijeva jodida, tj. sol se jodira. Jodirana sol, koju u organizam unosimo prehranom, osigurava nam dovoljno joda koji je važan za naše zdravlje. Jod je nužan sastojak hormona kojeg luči štitnjača, pa ako ga ne unosimo u dovoljnim količinama, možemo oboljeti od bolesti štitnjače. Sol je neophodna za zdravu probavu, rad živčanog sustava, regulaciju tekućina u tijelu, zdrav san, te prevenciju upale mišića. Sol ima veliku ulogu i u kozmetici gdje je sastavna komponenta mnogih ljekovitih kupki i pilinga koje na prirodan način pomažu u postizanju ljepšeg i zdravijeg izgleda.