Ispitajmo svojstva sapuna i detergenata! Za pokus pripremimo stalak sa šest epruveta, fenolftalein, vodovodnu vodu, otopinu klorovodične kiseline i razrijeđenu 1-postotnu otopinu sapuna i detergenta. Ulijemo otopinu razrijeđenog detergenta u prvu, drugu i treću epruvetu. Nakon toga, u prvu epruvetu dodajmo par kapi fenolftaleina i protresimo sadržaj. Što opažamo? Otopina detergenta poprimila je purpurnu boju. Promjena boje fenolftaleina ukazuje na to da je vodena otopina ovog detergenta jako lužnata. U drugu epruvetu s otopinom detergenta ulijemo otopinu klorovodične kiseline i protresimo. Pogledajmo što se dogodilo s otopinom? Potresanjem, otopina detergenta se zapjenila, što znači da detergent ne reagira s jakom kiselinom. Pogledajmo sada što se događa u trećoj epruveti kada u nju ulijemo vodovodnu vodu i snažno promućkamo. Vodovodna voda se naziva i tvrda voda jer sadrži otopljene soli kalcija i magnezija, prisutne u obliku iona. Meka voda je kišnica jer ne sadrži otopljene mineralne soli, već sadrži malo otopljenih plinova iz atmosfere. Što se dogodilo sa sadržajem u trećoj epruveti? Da li se detergent pjeni u tvrdoj vodovodnoj vodi? Da, i nastaje puno pjene. Možemo zaključiti da detergenti dobro peru u tvrdoj vodi jer ne reagiraju s u njoj otopljenim solima. Načinimo iste pokuse s razrijeđenom otopinom sapuna. Razrijeđenu otopinu sapuna ulijmo u preostale epruvete: četvrtu, petu i šestu. Zatim u četvrtu dodamo nekoliko kapi indikatora (fenolftaleina) i protresemo. Što opažamo? Otopina je i dalje bezbojna, ali se zapjenila uslijed mućkanja. Ponovimo taj pokus ali sa koncentriranijom otopinom sapuna koju ćemo napraviti tako da malo sapuna nastružemo u Petrijevu zdjelicu i poprskamo sa vodom. Sapun se otapa i nastaje zasićena otopina na koju sada kapnemo nekoliko kapi fenolftaleina. Vidimo da je fenolftalein promijenio boju u svijetlo ljubičastu. To dokazuje da vodena otopina sapuna reagira lužnato. Svi smo to barem jedanput osjetili kad nas je sapun tijekom umivanja „pekao“ za oči. Vratimo se sada petoj epruveti s otopinom sapuna u koju ćemo uliti vodovodnu vodu i sve zajedno promućkati. Što opažamo? Otopina se malo zapjenila i malo zamutila. Sapun s otopljenim ionima kalcija i magnezija u vodovodnoj vodi stvara netopljive soli od kojih potječe zamućenje i time gubi moć pjenjenja i pranja.
Nakon što sapun istaloži sve ione u tvrdoj vodi, započinje njegov efekt pranja i pjenjenja. Zato se pranjem u tvrdoj vodi troši više sapuna, nego na primjer, u kišnici koja nema otopljenih soli. Ulijmo još u zadnju epruvetu s otpinom sapuna klorovodičnu kiselinu i protresimo. Otopina se zamuti. Zašto? Sapuni su soli viših masnih kiselina. Jača kiselina, poput klorovodične, istisne slabiju masnu kiselinu iz njene soli. Tako nastaju slobodne, u vodi netopljive masne kiseline, koje zamute otopinu i učine sapun nedjelotvornim za pranje.
Na kraju možemo zaključiti da u tvrdoj vodi detergenti bolje peru od sapuna, pa se zbog toga puno više koriste. Jedini nedostatak detergenata je taj što nisu biorazgradivi poput sapuna, pa zagađuju okoliš.
Svojstva sapuna:
-vodene otopine sapuna su lužnate
-s kalcijevim i magnezijevim ionima iz vode stvaraju netopljive taloge (oni zamute otopinu i čine sloj «prljavštine» na oblozima umivaonika i kada)
-najbolje peru u kišnici, jer ona ne sadrži mineralne soli
Svojstva detergenata:
-vodene otopine detergenata su neutralne
-ovisno o dodanim sredstvima koja se stavljaju radi boljeg pranja, mogu pokazivati i lužnatu i kiselu reakciju
-dobro peru i u tvrdoj i u mekoj vodi (jer ne stvaraju netopljive taloge sa otopljenim kalcijevim i magnezijevim solima)
- peru bolje od sapuna
-većina ih je biološki nerazgradivaLjudska koža i kosa blago su kisele (pH = 5,5), dok je otopina sapuna blago lužnata. Stoga, pranjem sapunima dolazi do isušivanja i iritacije kože i kose. Otopine većine detergenata kao što su gelovi za tuširanje, šamponi itd., su neutralni ili blago kiseli (pH = 5,5), te manje isušuju i iritiraju kožu.
Šamponi namijenjeni djeci su također neutralni i manje nadražuju oči i kožu.
Sapunom nije dobro prati vunu, jer oštećuje proteine u njoj, a ni kosu
jer postaje ljepljiva.
U Japanu, gdje su roditelji opsjednuti čistoćom, postoje igrališta za djecu na kojima je zabranjeno nošenje cipela, pijesak je dezinficiran, a kotači kolica za bebe se prije ulaska peru antibakterijskim sapunom. Najnovija znanstvena istraživanja pokazuju da antibakterijski sapuni ništa uspješnije ne uništavaju bakterije od običnih sapuna, a njihova česta upotreba mogla bi čak dovesti do stvaranja bakterija otpornih na antibiotike.