Ako nešto ne volim kad su priče u pitanju, onda ne volim kad je jedna te ista priča napisana na dva različita načina. Takve me stvari uvijek zbune, pa nakon čitanja danima razbijam glavu da shvatim koja je original*, a koja kopija**. A kada se dogodi da ta jedna te ista priča ima još i dva različita naslova, onda dobijem nervni napad.
Tako sam pročitao jednu priču u kojoj se radi o jednom vojniku koji umjesto dvije ima samu jednu nogu, i koji se zaljubi u balerinu od papira, pa padne kroz prozor, pa ga stave u čamac napravljen od novina, pa čamac potone, pa vojnika proguta riba, pa ribu ulove i prodaju na tržnici, pa tu ulovljenu ribu kupi jedna kuharica, pa je razreže i unutra u njenom ribljem trbuhu pronađe vojnika, pa ga jedan dječak baci u peć, pa u tu istu peć na neku čudnu foru padne i ona papirnata balerina i onda zajedno izgore, i na kraju u pepelu ostane jedno srce.
A onda sam pročitao jednu drugu priču u kojoj se radi o jednom vojniku koji umjesto dvije ima samu jednu nogu, i koji se zaljubi u balerinu od papira, pa padne kroz prozor, pa ga stave u čamac napravljen od novina, pa čamac potone, pa vojnika proguta riba, pa ribu ulove i prodaju na tržnici, pa tu ulovljenu ribu kupi jedna kuharica, pa je razreže i unutra u njenom ribljem trbuhu pronađe vojnika, pa ga jedan dječak baci u peć, pa u tu istu peć na neku čudnu foru padne i ona papirnata balerina i onda zajedno izgore, i na kraju u pepelu ostane jedno srce.
Pa mi se učinilo da su te dvije priče nekako poprilično slične. Obje su strašno tužne (što uopće ne volim kad su priče u pitanju) i naročito su tužne na kraju (što još više ne volim) i uopće nemaju sretan svršetak (što mi je najgore od svega). A razlikuju se po tome što je u jednoj taj vojnik napravljen od olova***, a u drugoj je napravljen od kositra****, i u jednoj umjesto dvije olovne noge ima samo jednu olovnu nogu (jer je bio zadnji kojeg su izrađivali, pa im nije ostalo dovoljno olova za obje olovne noge), dok u drugoj umjesto dvije kositrene noge ima samo jednu kositrenu nogu (jer je bio zadnji kojeg su izrađivali, pa im nije ostalo dovoljno kositra za obje kositrene noge), i u jednoj u pepelu ostane olovno srce, a u onoj drugoj u pepelu ostane kositreno srce, i jedna se priča zove «Olovni vojnik» (to je ona u kojoj je vojnik napravljen od olova, i umjesto dvije olovne noge ima samo jednu olovnu nogu, a u pepelu ostane olovno srce), a druga se zove «Kositreni vojnik» (to je ona u kojoj je vojnik napravljen od kositra, i umjesto dvije kositrene noge ima samo jednu kositrenu nogu, a u pepelu ostane kositreno srce).
I onda sam si danima razbijao glavu (još mi je sva u zavojima) i napokon shvatio da tu netko nekoga vara. I da je netko od nekoga prepisao priču. Ukrao ju je i malo promijenio. Umjesto olova - kositar. Ili možda obratno, umjesto kositra - olovo. Umjesto «Olovni vojnik» – «Kositreni vojnik». Zapravo «Postojani kositreni vojnik» i to mi je još jedino ostalo nejasno, to postojani mislim. Nemam blage veze što bi to trebalo značiti? Na koju je foru postojani kad je izgorio pa više ne postoji? Ali mi ne pada na pamet da opet razbijam glavu. Barem dok ne skinem zavoje.
I još nešto. Odlučio sam napisati istu ovu priči, to jest iste ove dvije priče, samo još malo drukčije. U mojoj će priči vojnik također biti zadnji kojeg su izrađivali, i također neće ostati dovoljno materijala, ali će ipak imati obje noge, samo što će mu biti malo mršavije. Ono u sredini priče će biti sve isto, da ostane zanimljivo. A kraj ću promijeniti da bude skroz sretan, pa ću ga napisati ovako: «... pa ga jedan dječak baci u peć, pa u tu istu peć na neku čudnu foru padne i ona papirnata balerina i onda zajedno izgore sretni i veseli, pa se vjenčaju i imaju puno djece, koja imaju sve svoje noge, i svi skupa žive sretno i veselo i zajedno sve do svoje smrti!».
Ta će se priča zvati «Nepostojani olovno-kositreni vojnik s dvije mršave noge».
Ali nemojte to nikome reći. Dogovoreno?
------------
* original si ti
** kopija si isto ti kad te provuku kroz fotokopirni stroj
*** materijal od kojeg se izrađuju olovni vojnici
**** materijal od kojeg se izrađuju kositreni vojnici
ZAŠTO (NE) VOLIM BAJKE
Zoran Pongrašić
KNJIGA U CENTRU
mpc: 88 kn
knjiga se uz popust od 20% može naručiti na e-mail: knjigaucentru@yahoo.com