Riječ korizma dolazi od latinskog quadragesima, a znači četrdeset dana. Dio je kršćanske crkvene godine, tj. razdoblje od 40 dana u kojem se kršćani pokorom, odricanjem i intenzivnijim življenjem Božje riječi pripremaju za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, odricanjem, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Unutar korizme ima 6 nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.
Korizmeno ruho iz Antina (Slavonija) (foto: Dražen Bota)
Korizma započinje blagadanom Pepelnice ili Čiste srijede. Na taj blagdan u crkvama se izvodi obred pepeljenja kojim se simbolično označava kajanje, budući da je pepeo od davnina simbol pokore i pokajanja. Budući da je ovo razdoblje obilježeno većom pobožnošću i prisjećanjem na Isusovu muku, izbjegavaju se veća slavlja kao što su svadbe i proslave. To se, više nego danas, provodilo u vremenu naših baka i djedova.
U tome vremenu postojala su stroga, nepisana, običajna pravila koja su određivala što se točno smije odjenuti za određenu korizmenu nedjelju. U tradicijskom odijevanju u korizmi izbjegavali su se šareni odjevni predmeti, sve se svodilo na nekoliko osnovnih boja: bijelu, crnu i tamnije boje kao što su smeđa, modra, zelena.
Korizmeno ruho iz Rečice (okolica Karlovca) (Iz fototeke Posudionice i radionice narodnih nošnji)
Tek se na Cvjetnicu odijevalo ruho veselijih boja, cvjetnih uzoraka jer se na tu nedjelju slavi spomendan Isusovog slavnog ulaska u Jeruzalem.
Ruho za Cvjetnicu (Draganić, okolica Karlovca) (iz fototeke Posudionice i radionice narodnih nošnji)
U čitavoj Hrvatskoj je poznat običaj umivanja u cvijeću u jutro Cvjetne nedjelje, a u Slavoniji se, uz to, na Cvjetnicu kitilo bunare (zdence). To su činile djevojčice uz posebnu pjesmu.
Kićenje bunara na Cvjetnicu (Gundinci, Slavonija) (Iz fototeke Posudionice i radionice narodnih nošnji)
Kroz čitavu korizmu specifična je pobožnost Križnoga puta koja se počela provoditi u Jeruzalemu u 14. stoljeću, kada se uobičajilo ophođenje mjesta kojima je Isus prošao noseći križ. Iz teme Kristove muke razvile su se mnoge druge pučke pobožnosti kao što su Gospin plač, uprizorenje Kristove muke, čuvanje Kristova groba itd. Za Hrvatsku su posebno važne pobožnosti kao što je procesija Za Križen s otoka Hvara koja je upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Taj se obred odvija već pet stoljeća. U noći s Velikog četvrtka na Veliki petak procesija povezuje 6 mjesta otoka Hvara: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Procesija tijekom 8 sati prođe 25 kilometara, a izvodi je križonoša, koji nosi križ težak i do 18 kg, u pratnji pripadnika bratovštine i ostalih vjernika.
Procesija Za Križen, Hvar (Dalmacija)
Vrhunac korizme je Veliki tjedan koji nosi naziv po velikim danima: na Veliki četvrtak kršćani se prisjećaju Posljednje večere, a na Veliki petak Isusove muke i smrti. Na Veliki četvrtak su se vezala crkvena zvona, danas su ona mahom električna, ali ostao je taj običaj da se ona ne oglašavaju do noći Velike subote kada se proslavlja Isusovo uskrsnuće. U noći Velike subote u središnjoj Hrvatskoj palili su se krijesovi, tzv. vuzmenke.
Gradnja uskrsnog krijesa, Kuljevčica (Hrvatsko zagorje); (Čapo Žmegač et. al. 1998.)
Tijekom korizmenog posta spravljala se posebna hrana, u izostanku javnih zabava i proslava ljudi su se više družili u obiteljskom okruženju: igrali su zanimljive igre, izrađivali različite predmete…
Upitajte svoje djedove i bake kako su oni provodili korizmeno vrijeme? Kakve igre su igrali i što su izrađivali? Kako su se odijevali?
Izvori:
Čapo Žmegač et. al. 1998. Hrvatska etnografija, Matica Hrvatska, Zagreb
http://pirn.hr
Izdvojeno
